new hope.....
četvrtak, 05.04.2007.
after five years
sjela sam se u jedan prazan odjeljak u zadnjem vagonu,iz torbe sam izvukla laptop,nemogu ja nista bez njega,prsti su mi letjeli po tipkovnici, odjednom me nesto pocelo zuljati u dzepu,posegnula sam rukom u dzep i izvukla stapic,vec sam vidjela da i drugi ucenici imaju takve stapice pa mi nije bilo cudno,uperila sam stapic u laptop i promrmljala nesto,izgledalo je da carolija djeluje,s bocne strane laptopa,gdje se stavljaju cd-i pojavila se dugacka rupa,odmah sam znala sto uciniti,gurnula sam stapic u tu rupu,na ekranu mi se pojavio stapic,prsti su mi poceli letjeti po tipkovnici,ubrzno sam saznala skoro sve sto se moze saznati o jednom carobnom stapicu, napravljen od vilin-drva,za koje nitko ne zna gdje raste,u sebi ima koralj morske nimfe i krilo sumske vile,pomocu njega se mogu izvesti sve carolije,vrata "odjeljka" su se odjednom otvorila,djevojka plave kose je provirila ~slobodno ?~ upitala je ~naravno~ odgovorila sam sto brze,usla je u odjeljak i sjela se do prozora ~i ti si prva godina ?~ pitala je ~neznam valjda~ objasnila mi je da se u hogwarts ide sedam godina i da nakon toga postajes punoljetan,sto ej znacilo da si vec sa 17 godina punoljetan,to mi se svidjelo jer bog zna kako bi bilo da sam ostala na ulici i dali bi uopce dozivjela 18 godina
~ja bih zeljela biti gryffindor~
~sto je to gryffindor~ upitala sam ju sa cudenjem
~to ti je jedan od domova, imas ih cetiri,slytherin,gryffindor,hufflepuff,ravenclaw~ objasnila mi je
~a u cemu je razlika,mislim,moraju se po necemu razlikovati~ moja znatizelja nije splasnula
~obicno su gryffindori hrabri,slytherini podli,kao i uvijek,hufflepuffi marljivi,a ravenclawi pametni,ako se ne varam iako za ravenclawe nisam sto posto sigurna~ odgovorila je
~ja neznam u koji cu upast~ niti sam znala,a niti sam mogla pogadat,ali nesto mi je govorilo da cu upasti u slytherin,posto sam krala od pete godine
vrata su se jos jednom otvorila,mogle smo samo vidjeti hrpu slatkisa nagomilanih jedni na druge,a iz njih je progovorila neka "teta"
~nesto za vas mlade dame~ nismo joj uspjele vidjeti lice jer je hrpa slatkisa sezala to stropa
tada mi je palo na pamet sto je mislio onaj starac kada mi je rekao da si zasladim put
~sto preporucate~ upitala sam sa znatizeljom
~pa djeca ti danas najvise jedu cokoladne zabe,sveokusnjake i kolace od bundeve~ glava joj je nacas provirilia pored te hrpe slatkisa
~dvije cokoladne zabe i jedne sveokusnjake molim~ posegnula sam rukom u dzeo da platim
cim sam izvukla tocnu kolicinu galeona,oni su poceli lebdjeti prema njoj,a ono sto sam ja narucila prema meni,to men malo zacudilo, jer joj nisam vidjela lice,amelie je uzela kolac od bundeve i cokoladne zabe
odmotala sam jednu cokoladnu zabu,ispala je slicica,bila je potpuno prazna,podsvjesno sam ju stavila u dzep i posvetila se zabi, pokusala je skociti,ali sam ju ja uhvatila na vrijeme,toliko se batrgala da sam ju jos jace stisnula u saci,tako da mi se cokolada pocela topiti pod prstima, lijevo rukom,koja mi je bila slobodna,ukucala sam jedank kod,odmah je iz jedne strane lap topa provirio snop svjetlosti, skenirala sam zabu,sada se pojavila u 3d obliku na ekranu,njen sadrzaj i ostalo,isto sam ucinila i sa sveokusnjacima,odmah sam znala koji je od kojeg okusa, tako da sam ih uspjela izbjeci na vrijeme ako su bili od usnog voska,bljak :P
amelie je lap top zainteresirao,pa smo zajedno skenirali svaki bombon,te se smijale kad smo mu otkrile sadrzaj,nakon sat vremena vrata kupea su se ponovno otvorila,ucenik sa seste godine nam je rekao da se pocnemo oblaciti u pelerine, jer cemo stici za koju minutu, obukle smo pelerine taman sekundu prije nego sto se vlak zaustavio,izasli smo iz vlaka, jedan strasno visoki covjek i siroki,nas je odveo do camaca koji su se sami otisnuli od tla i krenuli prema dvorcu,zbilja je izgledalo predivno,a tek kad sam usla u veliku dvoranu ostala sam bez daha, jedna profesorica stroga lica nam je govorila da se poredamo u red,a potom je odmarsirala do stolca na koje je bio jedan prastari sesir, odmotala je dugacak svitak pergamenta,i pocela citati imena,
amelie delacour-austen,klobuk s proderao - gryffindor
edward belaqua, slytherin
jennifer mystic, slytherin
lori cobain, ravenclaw
lyra vanessa lidya noname
otisla sam do stolca i sjela,stavila mi je klobuk na glavu,odmah se proderao, slytherin, otisla sam do slytherinskog stola.
dogodilo se to prije pet godina,bilo je to divnih pet godina u hogwartsu, nemogu poreci da sam prestala pljackati,ali bile su to samo sitnice, najveci cilj koji sam si dosada zacrtala bio je,opljackati najvecu carobnjacku banku gringotts
ponedjeljak, 19.03.2007.
put k novom pocetku
beeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeep
~budale jedne~ proslo mi je u mislima ~ s njima se nikada ne moze napraviti dobar posao ~ zaklopila sam laptop i stavila ga u naprtnjacu koja mi je bila na ledima, potrcala sam prema prozoru i skocila kroz njega, staklo se rasprsnulo, bilo je to samo par ogrebotina, spretno sam se docekala na noge i potrcala niz ulicu, odjednom je iz sporedne ulice izletio policijski automobil, a iz njega su odmah izletjeli policajci ~ ruke u vis ~ proderao se jedan debeljuskasti kroz razglas, podignula sam ruke u zrak, jos me nikada nisu uspijeli uloviti u niti jednoj pljacki, sto je znacilo da imam izdajicu ~ a,ako ju otkrijem ubit cu je ~ pomislila sam
sijedila sam u policijskoj postaji,cekala sam sudenje, odjednom je u policijsku postaju usao jedan sasvim neobican starac, duge bijele brade, u crnoj pelerini, s naocalama u obliku polumjeseca, pogledao je u mom smjeru, laganim hodom je dosao do mene i sjeo se na stolicu meni nasuprot, tako da je imao sasvim dobar pogled na moje oci, ja sam njegove pokusala izbjeci, po prvi put sam osjetila grizodusje ~ vanessa, jeli tako ~ progovorio je, ~ ako se pitanje odnosi na moje ime onda je tocno ~ odgovorila sam mu, ~ cujem da ti ovo nije prva pljacka ~ pitao me,njegove oci su me gledale,nisam mogla ne odgovoriti ~ da,nije, bilo ih je vise ~ spustila sam pogled i stala proucavati svoje cipele koje sam ukrala u prosloj pljacki, ~ da te ja mogu osloboditi,ali uz jedan uvjet, bi li me saslusala ~ rekao je ozbiljnim tonom, podigla sam pogled ~ ocito je da nemam izbora,kakvu ponudu imate ~ zurio je u mene par sekunda,kao da razmislja dali da kaze ili da suti ~ ovako ~ poceo je ~ ako mi obecas da vise neces nikome provaljivati u kuce,ja te mogu izvuci iz zatvora i upisati u jednu skolu ~ rekao je i nasmjesio se, gledala sam ga u cudu, nije mi bilo jasno kako jedan starac moze promijeniti moju sudbinu,pa nema caroban stapic, ali posto je ovo bila neponovljiva prilika odlucila sam prihvatiti ponudu ~ prihvacam ponudu ~ nasmijesio se ~ znao sam da hoces,a sada krenimo, prvo do tvoje kuce po stvari ~ opet sam pogledala u pod, nisam znala sto da mu kazem,bilo mi je neugodno ~ ja nemam kuce,ovo sto imam na sebi je jedino sto posjedujem ~ pogledala sam ga u oci,oci koje su odisale toplinom,samo se nasmijesio ~ onda nema problema mozemo odmah krenuti,a tamo gdje idemo pronaci ces novi dom,a sad primi me za ruku ~ primila sam ga za ruku,odjednom mi se sve zavrtjelo,imala sam osjecaj da se provlacim kroz neku meni premalu cijev,kada je sve to prestalo vid mi se polako poceo vracati, okrenula sam se oko sebe, vise nisam bila u policijskoj postaji, sada sam stajala na londonskom kolodvoru 9 i tri cetvrt, ~ nisam znala da taj peron postoji ~ rekla sam to naglas,podsvjesno ~ postoji, ovisi s cije strane gledas, vanessa dobrodosla u carobnjacki svijet ~ pruzio mi je malu koznatu vrecicu ~ to je nesto galeon ako si pozelis zasladiti put,inace preporucam ti da izbjegavas sveokusnjake,meni nisu bas najdrazi,a sto se tice stvari oko toga se nemoras brinuti,sve te vec ceka ~ jos uvijek sam zurila u vrecicu,a kada sam se zeljela zahvaliti, njega vise nije bilo,posegnula sam rukom u dzep i iz njega izvukla kartu
~ od sada vjerujem u carolije ~ izgovorila sam to i ukrcala se na vlak, bio je to put k novom zivotu
